Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od 2012

Heklanjem do psihologije

Problem sa heklanjem jest to što jednom kad vam bodovi, mustre i sheme uđu u žile, i ne morate više toliko često brojati i paziti svaku nit (a desi se s vremenom svima), imate previše vremena za razmišljanje. Ima tako dana kada uzmem radit neku jednostavnu kapicu i u transu nabadanja jednostavnih i dvostrukih bodova ukrug imam potrebu preispitivati svašta, pa s time dođem često do strašnih spoznaja. Tako sam eto nabola jednu temu koja me toliko zaintrigirala da sam morala pustiti kapicu i ići sve brzo podijelit s vama i prije nego podijelim i kapicu. Radi se dakle o sljedećem: Kako se desi da s godinama imate sve više stvari a sve manje ljudi u svom životu? Primjerice kod mene se od nekog veeelikog društva i strašno širokog kruga poznanstava smanjilo sve na goli minimum. Ali tužno je to da i nisam sama za to, bilo direktno bilo indirektno, odgovorna nego smo svi zajedno jednostavno odustali.  Nekako su svi izgubili dragocjeno vrijeme za ljude. Imaju druge obveze. Moraju radit

It's a bittersweet symphony, this life

Dugo me nije bilo. Zaokupi čovjeka život i nekako teško nađe vremena za ono što mu čini zadovoljstvo. Nije dugo trajala moja odsutnost od bloga, a opet je trajala predugo. Dođe period kad se treba pobrinuti za realnost i čovjek se malo zagubi. Pa zaboravi živjeti. Onda se u jednom trenu okrenete oko sebe i pitate se: " Zašto meni ovi ljudi troše živce?" ili "Tko to mene trenira?"  Jel se i vi to često zapitate? Znači, radiš nešto što te manje ili više zanima(nekad i uopće ne) s ljudima koji ti češće iscijede svu pozitivnu energiju nego učine neko dobro i to samo da bi vam platili da bi vi mogli uzeti te novce pa platiti drugima istim takvima. I onda mi sjevne ona stara: 'Cause it's a bittersweet symphony, this life Trying to make ends meet  You're a slave to money then you die" A nekad se desi nešto što vas sjeti da to nije početak i kraj. Nego ste samo kratko skrenuli (i doslovce i figurativno:-)). Al onaj grmovit put kojim se rijetko kr

Zmijice

Zapostavila sam malo svoju blogersku zajednicu.....oprostite.... Naredale mi se neke ne toliko kreativne, ali jednako zahtjevne situacije pa se trebalo malo pozabaviti i tehničkim pitanjima, ne samo kreativom. Znate kako je to, nije uvijek dovoljno raditi samo ono što volite da bi to mogli raditi bez stresa onih klasičnih životnih krpelja poput računa, stanarina, hrane i takvih sitnica. Nadam se da to neće uvijek biti tako, ali za sad treba podijeliti vrijeme između užitka i posla, dok užitak ne postane posao...ili posao užitak :-) pa što god došlo prije! U međuvremenu je nastalo nešto novo i u ovom svijetu kreative, kukica i konaca, ali eto, tek sad stižem dotaknuti se i toga. U galeriji , Facebook -u i DeviantArt -u slika već ima neko vrijeme ali ne i postića o njima. To su moje "zmijice".  Direktno iz moje kreativne glavice pa u ruke, pa na ruke, pa na blog!  Vrlo su jednostavne, čak toliko da ću vam konačno staviti i neke upute, nakon tooooliko vremena da ste valjda

Wooly Folk Shop na Etsy!!!!

Pozdrav svima koliko vas ima! Nedavno je blogić okrenuo 50 000 gledanja, što me jaaako razveselilo, ali i gurnulo u nove pothvate. Odlučila sam pomaknuti se na neku novu razinu i okušati sa vlastitim shopom! (Što ste vjerojatno već primijetili ovdje s desne strane ekrana gdje plutaju moji artiklići :-))) Etsy je naravno bio moj prvi izbor ali smo imali male nesuglasice oko moje kartice.  Mene se naime nije dalo razuvjeriti da kartica koja radi ko ribica na ebayu kod etsy bude redovito odbijana. I tako, nakon kratke drame sam odlučila da ako je neće, šta ću im ja, pa sam se okrenula ebayu..... Mislim da vam ni ne moram reći koliko prodaja na ebayu nema smisla, ako niste iz Hong Konga pa vam se prodaja za iznose od 1-2 dolara i još s gratis troškovima slanja isplate. Budući da se kod takve prodaje naplate svi po putu od kupca do vas i obrnuto, i činjenicu da ispod 6 dolara nećete poslat ništa u inozemstvo, pa 1-2 dolara dati PayPalu i Ebayu, mene iskreno zanima kakve to uv

Malo zraka pod suncem

Mislim da je seoba mog malog proizvodnog pogona na sunce bila pun pogodak! Odugovlačila sam s tim potezom iz uvjerenja da će me sve dekoncentrirati. Zapravo pod ovim komadom neba pod kojim se trenutno nalazim i nije teško biti dekoncentriran. Zapravo i ne toliko dekoncentriran koliko koncentriran na mir i tišinu. Čudno, jer nije baš toliko rijetko naseljeno, prvi susjedi su odmaknuti svakih par metara, ali opet.... svi očito u isto vrijeme uzmu vremena da sjednu i .....  jednostavno dišu.  Ima toliko mirnih nedjelja da to često bude čak sablasno jer usred dana daje dojam kao da nema žive duše u gradu. Nekad me to frustriralo jer me smetalo što je to jedan od onih gradova u kojima možeš prošetat cijelim gradom a da sretneš 2-3 osobe uvrh glave. Sad mi upravo to daje zraka.  Nemojte me shvatiti krivo, ovo nije mjesto u kojem se vidim narednih 50ak godina....daleko je previše zapelo u mentalitetu iz kojeg samo sebi ne dozvoljava da se istrgne i ne nudi gotovo ništa mladom čovjeku š

Malo krene, pa stane....i onda stoji

U fazi sam započetih projekata bez kraja.... ne znam da li bih to nazvala i kreativnom blokadom ili samo biram krive projektiće... Imam sad već malu kolekciju stvarčica koje sam započela i ostala na tome. Valjda ovo vrijeme tako djeluje na mene, započnem po večeri ili kad padne to malo kiše i onda čim izađe sunce ja zaboravim. Svakim sljedećim zahladnjenjem pak započnem nešto drugo.  S vremenom sam skovala i svoju malu teoriju nedovršenih projekata. Vjerujem da projekti i ideje koje ostavljam sa mišlju da ću se toga prihvatit neki drugi, inspirativniji put i nikako da im se vratim, jednostavno nisu vrijedne da ih i dovršim. Ne znam kako to kod vas sukreativaca izgleda, ali ja kad imam bljesak inspiracije, ne ispuštam rad iz ruku dok apsolutno ne moram ili dok ga ne dovršim. A stvari koje tako napravim su obično i one kojima se najviše ponosim i prezadovoljna sam njima.  I sad sam u dilemi....ako je moja teorija ispravna i kreativna podsvijest mi želi reći da ti projekti jednostavno

Red sunca, red šetnjice, red heklice

Opet kiša..... ovo vrijeme kao da zaboravlja da je proljeće a ne jesen. Ali dobro, malo sunca se ipak pokazalo zadnja dva dana. Taman toliko da se moja lovačka okruglica prisjeti kako miriši trava i gdje se skrivaju fazani. I da mene podsjeti koliko čičaka stane u krzno koker španijela te da joj pod hitno treba šišanje.   A dovoljno i da me inspirira da napravim  2 nove proljetne trakice u sunčanom izdanju (slikice su u galeriji) i počnem jedne slatke male baby čizmice. Kako mi se sunce sakrilo prijevremeno tako su i čizmice stale u fazi cipelice. I drago mi je da jesu.  Nekako imam problem sa izradom uvijek jednakih stvarčica. Primijetila sam da me nešto počne kopkati i moram promijeniti makar jedan detalj, ali nešto moram. Valjda imam paničan stah od rada na traci, ilitiga "štancanja" (u Kine bi brzo umrla od gladi:-)). Tako sam napravila cipelice, sa zvjezdanim rubom. Obožavam radit ove zvjezdane krakove. Nisam ni sigurna da ih svi tako zovu. Kako ih vi

Heklana uskršnja jaja

Sreeetan Uskrs svima! Ove godine je igrom slučaja došlo do toga da se kod nas jaja za promjenu nisu samo obojala nego smo ih i obukle! Svako jaje je dobilo svoju košaricu! Improvizirana su skroz tako da je svako potpuno jedinstveno. Ideja je sestrina (kao i većina košarica) ali nisam se ni ja dala pa ima i moje košarice, ali vam neću reći koje je čije....nek ostane uskršnja tajna:-) Kad smo ih sve stavile zajedno primijetile smo da imaju nešto i za reći :-))))

Heklana proljetna traka s irskim cvjetićima

Ulijenilo me proljetno vrijeme, nemojte mi zamjerati. Vani je jednostavno pre pre prekrasno da sjedim za tipkovnicom. Makar odradim ja još podosta vremena online, ali samo za neke kratke radnje. Čim nešto treba dulje potrajati već smislim nešto bolje za radit vani. I znam da me svi razumijete i vjerojatno ste u istoj fazi i zato i ne provodite mnogo vremena u "blogosferi" kao ni ja. Zbog toga, a i zato jer me sunce još uvijek zove, a i ovo moje čupavo pseto je nervozno već, ni ovaj post neće biti dugačak. Čisto ću vam pokazat nešto što su oni koji me prate i na Facebooku već odavno vidjeli.  Nije da diskriminiram one koji nemaju FB, čak naprotiv, ali tamo mi nekako brže ide postanje slikica s vrlo malo teksta  ovo vrijeme kad mi je draže biti što dalje od računala. Potrudila sam se ipak i ovdje ih staviti što prije pogotovo što se toliko ponosim njima, da sam se čak potrudila i krasno ih uslikati da se ne izgubi njihova draž "u prijevodu" na digitalnu stranu. 

And the Big Bow Headband goes tooooo........

Otkucao je i taj čas! Trenutak istine je pred nama!  Hvala svima koji su uzeli truda i vremena da sudjeluju u ovoj proljetnoj djelilici !  Da ne duljim, vjerujem da je u ovom trenutku interesantna samo jedna informacija, a to je ime pobjednika! Pa, tko li je to imao toliko sreće da udomi Crnu traku s veeelikom mašnom ? Da ne ispisujem sve prilažem listu svih 30 sudionika koji su zadovoljili sve uvjete dijelilice, popisani ste  redoslijedom kojim FB kaže da ste dijelili poveznicu i naravno unijeti u widget za nasumičan odabir Random.org A Random.org widget je rekao sljedeće: ČESTITAM  EDITI EZER! I naravno molim je da mi podatke na koju šaljem presretnu traku (sva skače ovdje kraj mene od veselja što je konačno našla vlasnicu:-)) pošalje u Inbox na  Facebook stranici   ili na  mail adresu  da se možemo dalje dogovoriti oko detalja i sitnica. Još jednom hvala svima koji su sudjelovali i nemojte odustati, bit će još ovakvih dijelilica, ova je tek

Neodlučne rukavičice bez prstiju

Bacam se na heklanje proljetnih stvari!  Zapravo već sam se prije bacila, a sad ću se i pohvalit nekima od njih. Za početak samo da napomenem da nisu moj dizajn, posudila sam ideju od NativeFae s Ravelry-a i onda kao i obično malo nešto maknula, nešto izmijenila i malo nešto dodala i dobila: neodlučne rukavičice! Rukavice bez prstiju su ostale neodlučne jer se ne mogu dogovoriti sama sa sobom da li su zgodnije sa cvijetom na zglobu ili na prstenjaku. Ako ćemo ić za nekom funkcionalnošću  naravno pobjeđuje verzija na prstenjaku jer je vidljiva i kad se stave rukavi, ali opet, na zglobu izgleda toliko zgodno da sam morala objaviti obje verzije i ostavljam odluku na onima koji će rukavičice nositi pa neka sami zapečate sudbinu cvijetka. "Zglob ili prstenjak pitanje je sad!"  Rukavičice bez prstiju safirno plave boje sa sivim cvijetom na prstenjaku/zglobu.  Veličina kukice - 3mm Vuna: - rukavičice - Sapphire Blue od Amber's (egipatski pamuk i mliječna vl

PROLJETNA DIJELILICA!

Pozdrav dragi moji čitatelji i čitateljice! Vrijeme je da se bacim na proljetne radove, sunčanije boje i laganije materijale. Vrijeme je da se raščisti mjesta  za te nove projekte dakle da se malo smanje zalihe zimskih stvarčica. Što napraviti s radovima koji nisu našli sretne vlasnike? Pa dat ćemo im novu šansu, nego šta drugo?!! Dakle, ovako, odlučila sam krenuti u jedan projekt koji ćemo nazvati Proljetna Djelilica! Njena svrha će bit spajanje pravih ljudi sa odgovarajućim vunenim stvarčicama, tako da nitko ne ostane "kratkih rukava" :-) Za početak djelilice sam se odlučila za najpopularniji komad ove zime, a to je: ŠIROKA TRAKA S VELIKOM MAŠNOM! U igri za djelilicu je traka u crnoj boji, široka je 10,5 cm, odgovara veličini glave 55 - 58 cm, rebrastog uzorka. Materijal: vuna Duetto, 50% vuna, 50% akrilno vlakno (dakle može se prati u perilici rublja). Što treba napraviti da postanete sretni udomitelj ove prekrasne trake?  Pa jednostavno je: 1. Klikn

Heklani šalzor / šal-kragna / šal-kapa / šal

Nisam mislila da ću još u veljači imati inspiracije za šalove, ali očito je vrijeme odlučilo da nismo s njima gotovi. Možda i bolje da nismo jer bi inače bila kraća za jedan krasan šalić.  Šal je u stilu neckwarmer-a/cowl-aa, Naky ga zove šal-kragnom, neke sam čula i šal-kapa, a osobno mi je najzgodniji naziv šalzor što bi cure iz Cloopco-a  rekle.  Sama još nisam odlučila kako da ga zovem, pa ostajem pri šalu kao i kod onog heklanog debelog bijelog šala na kopčanje   od prije, još iz doba zimskih mjeseci u kojima nije bilo snijega.  Ovaj je nešto tanji od bijelog, jer je kao ipak veljača.....hmmm, makar bi vjerojatno bijeli bio prvi izbor sad pri izlasku iz kuće. Al, šta ćete, ja sam zamislila jedno, a Majka Priroda je rekla "e nemože! sad će baš ovako" i sad su mi šalovi zamijenili uloge. Ništa zato, bit će još zima a vuna, hvala nebesima, nema rok trajanja. Da skratim, šal je bakreno smeđe boje (da mi paše uz čokoladnu kapicu :-)), kukica koju sam koristila bil

Moje heklane trake "s potpisom"

Kada sam pisala post "Bolje Kina nego neka tamo baba" , u onim trenucima inspiracije, nije mi bilo na kraj pameti da će izazvat tolike reakcije.  Znala sam da ima još ljudi koji dijele moje mišljenje, ali nisam znala da nas je toliko i da ste mahom jednako ako ne i strastvenije od mene kad se govori o toj temi.  Ne mogu vam objasniti koliko mi je drago zbog toga, i koliko mi je drago da ste se javile i uvjerile me da se stvari ipak mijenjaju, i da ručni radovi neće tako brzo nestati ili postati davno zaboravljene vještine. Od srca hvala i Naky što je otisnula post još i dalje, i proširila poruku. Ali koliko mi je lakše i veselije raditi dalje sa znanjem da se takav rad ipak cijeni, toliko mi je s druge strane teže napisati sljedeći post :-). Ali nekako ću se ipak skoncentrirati i pokušati skucati još koji, ako bude sreće možda i inspirativan. Za početak ću podijeliti s vama jedan od svojih prvih ali i omiljenih radova. To su široke trake s velikim mašnama. Prvu traku sam