Dođi, vidi, heklaj

Nedovršeni projekti, WIP-ovi, koliko ih imate u ovom trenutku? Ne mogu se riješiti osjećaja da moj život ne bi imao smisla bez nekoliko započetih projekata po raznim kutevima stana. Pitanje zašto započinjem nešto novo prije nego završim započeto je nešto čime bi se dalo do psihologa na čašicu razgovora, al ja nekako još uvijek mislim da je to pozitivno. Jednostavno mozak radi brže od prstiju i nekad ne stignem heklati toliko brzo koliko se brzo mogu sjetit još nečeg što bih voljela probat napravit. A kad ti sine nova ideja... jasno je svakom tko se ovime bavi da ne možeš pričekat da jedno završiš da bi to počeo. Počneš odmah. Ako nemaš sav materijal, onda počneš odmah sutra. Ako je vikend a nemaš sav materijal onda  izluđuješ ljude oko sebe kukanjem kako nikad nemaš dovoljno materijala kad ti treba dok stojiš kraj svojih par kutija vune, konaca, tkanine i inog :). Veći problem od projekata koji nisu dovršeni su oni koji nisu dovršeni mjesecima. Oparati takve ili ipak čekati kad će

Nakon što sam otkrila da Alize Angora Gold vuna uopće ne svrbi ko što izgleda da bi mogla. Najlogičniji sljedeći potez je bio napraviti sveeeee što se može napravit da bude fino čupavo :) Eto tako sam nakon zvjezdanih dekica za bebice, koje sam već lagano diplomirala, napravila i zvijezdane šalove i bobičaste šalove. Nekako ti "puff" bodovi najbolje izgledaju kad su ujedno i čupavi, zar ne? Isprobala sam kombinirati pruge i prijelaze boja, a onda sam našla i Angora Gold Batik verziju vune, što je po defaultu prošarana vuna, a kombinacije boja im isto nisu za bacit ako mene pitate. Mene je u nekom trenutku jednostavno preuzela praktičnost i kvaliteta jer sam primijetila da sam prestala gleda kakva je boja već koliko je materijal kvalitetan. Možda sam ostarila :) Znači, da se ne lažemo, ova Alize Angora nije do koljena Drops Alpaci što se nježnosti tiče. Alpaca je Alpaca i ta vuna me davno uzela tako da sam potpuno pristrana po njenom pitanju, ali pušta dlake ko moj

Oni koji prate blog, primjetit će da ovdje već dugo nije bilo ničeg novog. Nema dovoljno dobrog objašnjenja za to. U moru blogova o heklanju bilo mi je logično da neće nikome nedostajati ako moj utihne. I neko vrijeme se i činilo tako.  A onda sam počela dobivati malo drugačije povratne informacije. Ljudi koji se javljaju čak i na FB profilu da zahvale na nekim uputama i idejama. Pa i na samom blogu se s vremena na vrijeme javljaju novi komentari i pitanja.  Usput, da se odmah ispričam onima koji nisu ili su vrlo kasno dobili odgovore na svoje upite u komentarima. Smetnula sam s uma da blog živi svoj život i bez mene, samo se ne razvija. Budući da mu je prvotna zamisao bila da dijelim svoja iskustva, znanja  i saznanja o heklanju sa svakim koga zanima, a ispostavilo se da stvarno ima ljudi koje zanima, pa najbolje da u tom tonu i nastavim. Kao početnik u heklanju, prije sad već fini broj godinica, bila sam fascinirana gledajući radove drugih na web-u čega se sve ljudi sjete. Moj